zbog malih stvari smo veliki ljudi....

Dosta mi je svega više...jednostavno, danas mi je takav dan.
Ova država je u kurcu, a ne u banani....ja to na vlastitoj koži ne osjetim toliko jer još ne radim. Idem u srednju školu, pa se tamo jako dobro vidi kako su svi djelatnici nervozni zbog uvjeta rada i načina na koji se nastava provodi. Iskreno, prestala sam im zamjerati.....opet s druge strane imamo degenerika u razredu koji svaki prokleti put dobije što želi silom. Izvrijeđa profesoricu istovremeno ju moleći da njega i curu pusti ranije sa zadnjeg sata. Profesorica ga pusti da ga se riješi, da navodno u miru može sa ostalim učenicima provoditi "kvalitetnu" nastavu (ta je preluda za bilokakvu nastavu). Na taj čin se pobuni nadobudna predsjednica razreda koja malo višim glasom objašnjava profesorici da to ponašanje nije u redu i ako ništa zahtjeva jednakost....taj degenerik, čuvši riječi predsjednice, na sav glas joj jebe mater, sve moguće rođake i buduće potomke, uglavnom koristi sve uvrede koje postoje. Sve je to lijepo i krasno, ali na kraju ta dotična profesorica napada predsjednicu da je neodgojena.

I sad jedna digresija....
Zašto se itko čudi da je država u banani, da je svijet u banani? Sve je to normalno s obzirom na način na koji su sad djeca odgajana, s obzirom na način na koji se bilo koja vrsta nasilja tolerira, s obzirom na način da svi kriminalci i huligani bolje prolaze nego obični i relativno normalni ljudi. Nakon dugog razdoblja takve tolerancije nasilja i obični smrtnici su uvidjeli da je bolje biti zadnja neodgojena seljačina i nasilnik jer ipak tako stvari kreću u boljem smjeru. Mene bi zbog loših postupaka pekla savjest, ali žalosno je da većina ljudi savjest više nema. Gotovo, isparilo je....sami sebe čudnim načinima uvjere da je sve što čine ispravno i pozitivno, makar to bilo silovanje, krađa, bilošto....pa makar i psovanje učiteljice i kolegice iz razreda. Taj naš degenerik je poseban slučaj....mislim da je na nekim drogama. Ali ipak, i on bolje prolazi nego ostatak razreda...Svojim agresivnim ponašanjem uvijek dobije željeno..razrednica mu opravda tjedan dana izostanaka zbog nade da će biti bolji, a da ja odem se jednog sata milosti sigurno nebi bilo. Da sam ja na mjestu bilo koga sa nekim autoritetom u toj školi degenerik bi već bio u zatvoru...sam bi se smjestio u zatvor, jer bi zbog izbacivanja iz škole imao više vremena za gluposti koje i inače radi. No, tu nije kraj....on sigurno nebi završio tamo jer mu mamica i tatica znaju neku gradsku facu ili su sami na položaju...I to vam je priča o pravdi u državi, u svijetu, u školi, bilogdje. Pravde nema. Bolje je da ti gaziš ljude, nego oni tebe...






I do kad će to tako naprijed? Vjerojatno do nekog 3. svjetskog rata....pa već je i počelo, klinci u velikoj, slavnoj i savršenoj Americi se ubijaju po školama....Finci su krenuli istim putem, pa zašto nebi i mi. Kud svi, tud i mali Mujo, zar ne??????

Ljubav je najljepši osjećaj na svijetu...ima je svuda oko nas, ali ljudi premalo pokazuju koliko im je stalo do ostalih. Ima puno vrsta ljubavi, ali ja kao ljubav smatram ljubav između cure i dečka, ili u nekim drugim slučajevima cure i cure, dečka i dečka. Nije bitno o kakvom je paru riječ, bitno je samo da je taj osjećaj između dvije osobe nešto ne procjenjivo. Pišem ovo jer nekog volim i jer netko voli mene. Trenutno ljubav smatram blagostanjem, tu moju osobu savršenom, sanjam o budućnosti i o svijetu samo s tim dotičnim dečkom. Opet, bilo je i dana kada nisam bila zaljubljena ili sam bila nesretno zaljubljena. Tada sam mrzila ljubav i sve sretne i zaljubljene ljude...gadili su mi se sretni parovi jer su imali ono što ja nemam....nisam mogla gledat druge kako se ljubakaju ili grle jer mi se dizao želudac na takve prizore...jednostavno vodila sam se po onoj LOVE SUCKS.




...A sad se sve promjenilo...Jednom je moja sestra rekla: "Ljubav nećeš naći ako ju tražiš, kad najmanje budeš očekivala, ljubav će tebe naći." Cura inače stvarno nema veze sa hrvatskim niti poezijom, a bome ni sa filozofijom, ali ta rečenica je istinita. Kad sam najmanje očekivala mene je moja ljubav našla, čak i na početku nisam mislila da je to ta prava velika ljubav, ali se ispostavilo da sam bila u krivu. Bolesno je kako ljudi mjenjaju stavove i mišljenja kako vjetar puše...Trudim se bit dosljedna u svemu, ali uglavnom samu sebe prevarim. Sad znam da je to to. Ovako bi se ljudi trebali osjećat stalno i svijet bi bio savršen. Ako je netko sretno zaljubljen onda zna kako se osjećam. Nakon desetak mjeseci još sam uvijek luda kad ga vidim, još se naježim kad me pogleda i još je sve super, lijepo krasno. Ne želim da to prestane, život mi je lakši kad sam zaljubljena, imam motivaciju za sve, pa čak i za onu blesavu školu... Neznam ni sama što se događa samnom, sve je to bolesno....

p.s. postoje li srodne duše ili su to samo pizdarije?

ugl. Ljubav je najbolji osjećaj....zaljubite se i uživajte..

Razmišljam što da napišem danas....
Svaki dan mi na pamet padnu ideje za post, neka pitanja koja me muče, neke stvari koje vidim oko sebe i sl. A sad, kad sjedim pred monitorom i tipkovnicom neznam o čemu bi pisala...

Sve stvari koje se događaju zadnje vrijeme u našoj maloj državici bolje je ne spominjati, jer se ionako samo događaju loše stvari. Ipak bi se sa svojih 17 godina i 10 mjeseci trebala baviti nebitnim stvarima i problemima tipa što ću večeras obući za izlazak....pa, na to pitanje ni neznam odgovor, kad smo već kod te teme. Uglavnom primjetila sam da su ljudi užasno ne ljubazni prema meni samo jer sam mlađa od njih. Prodavači u dućanima, konobari, kondukteri u autobusu...ma u biti većina ljudi s kojima dolazim u kontakt je gruba prema meni...nije sad stvar u meni, nego u tome što svi misle da smo mi mulci, razmažena derišta kojima su na pameti samo gluposti. Kao prvo više nisam mulica, kao drugo prema svima bi se trebalo ponašat relativno normalno dok su ti ljudi u redu prema tebi...a kao treće ovo bi se moglo isto nazvati diskriminacijom. Pa nismo mi mladi svi jednaki. Ljudi su svi različiti imali oni 18 ili 50 godina. Nismo svi lopovi, alkoholičari i prevaranti, izvor problema i sl. Užasno me nanervira takvo ponašanje starijih ljudi od mene...trebali bi imati nekog iskustva i znati neke stvari, ali u većini slučajeva ispadne da nije tako. Znam da je današnja mladež stvarno svakakva, pogotovo ove mlađe generacije. Djeca u osnovnoj školi počinju pušiti i piti kao da imaju najmanje 5 godina više....već od petog ili šestog razreda barbike i autići se zamjenjuju bocom i kutijom waltera ili ronhila...pa gdje je došao ovaj svijet. Djeci je ukradeno djetinjstvo i zabava, ljudi nemaju više vremena za sebe, a kamoli za obitelj koliko se moraju zatrpavati poslom. I oni koji rade nemaju novaca, sve poskupljuje i svijet se iz dana u dan odnosi loše prema običnim pojedincima...Zar su svi oko nas pokvareni i lopovi, a baš oni pošteni i dragi ljudi na kraju ispaštaju. Jbg, takav je život, ali neka se nitko ne čudi što raste broj samoubojstava i kriminala općenito....Sami sebe uništavamo...

Ove godine učim filozofiju pa mi je eto krenulo i s filozofiranjem, pozzdrav svima...




p.s. trudit ću se stavljat samo fotografije koje sam sama napravila pa se nadam i komentarima u vezi toga...

Evo nakon dosta vremena...od nekog 5. mjeseca...pišem ponovno.
Stari blog je ugašen, krećem ponovno iz početka, od nule...Ovaj blog će biti mjesto gdje mogu reći sve što ne mogu inače i sve što mi smeta u svijetu oko mene, a toga nažalost ima jako puno. Ovo je sve za početak, kad uhvatim vremena napisat ću neki pošten post i malo sredit dizajn. Nadam se da ću naći vremena s obzirom na zadnju godinu maltretiranja u školi, maturu i sve što ide s tim...
pa, odoh ja...